by Ikarus » Wed Dec 02, 2009 11:52
U vreme kada je pisan onaj prvi post, pre dve godine, bili smo svedoci veoma velikog broja udesa u avijaciji od profesionalaca pa do amatera. U tom periodu izgubili smo nekoliko dobrih drugara i letilica a u odnosu na broj registrovanih u Srbiji ovaj je broj bio zabrinjavajući a i danas je. A kada se u članku u Glasu čak insistiralo na neobičnoj konstrukciji, kako bi narod rekao "štapom i kanapom" zaključak se nameće sam. Svakako, iako se mehanički kvarovi dogadjaju i UL avionima čiji su proizvodjači vlasnici mnoštva letačkih rekorda, može se reći da su fabrike ugledne, a amaterski pokušaji, kako rekoste poznatih paraglajderista -čijem sportu se ja inače iskreno divim - tim dobijaju poene samo na sklonosti ka avanturizmu. Oni koji lete UL avionima i samo dobro znaju da su tehnološke granice materijala i same konstrukcije na donjoj granici tolerancije da bi avion bio što jednostavniji i jeftiniji. Kada se i ta vrlo tanka linija predje i to po izjavi samih konstruktora krene na pravljenje aviona od otpadnog materijala stvar postaje malo jeziva. Nekoliko konstrukcija koje sam imao prilike da vidim bile su napravljene u nesaglasju sa motorom pa je samo odlepljivanje od zemlje ili kraći let bilo na granici finese i prevlačenja. Manevrisanje po osi koje dovodi do smanjenja brzine bilo je na "žilet do prevlačenja". Jedan takav udes se i dogodio u Srbiji i čak je snimljen kamerom pilotovih prijatelja koji su bili nemi svedoci tragedije. Pilot takodje nije bio bez iskustva ali ga je slaba i teška konstrukcija izdala. Ova tema otvorila bi još mesta za raspravu o obuci, tehničkom prijemu, atestu i registraciji takvog aviona jer letenje sa neregistrovanih travnatih poljana u prošlosti je donelo dosta štete ugledu sportske avijacije kod nas. U svetu je sistem "uradi sam" veoma prisutan ali se i tu ne može raditi svašta i postoje pravila osiguranja i bezbednosti ako neko želi da uradi nešto nesvakidašnje. U mladosti sam (1977) i ja pravio neobične stvari ali u motociklizmu - trkački prikoličar sa motorom Vartburga, tri karburatora i tri izduva sa 120KS u ručno pravljenom ramu, točkovima Formule 3 i nazovi kočnicama. Kad danas pogledam unazad, pravo je čudo da sad sedim pred PC i pišem post, koliko su takve konstrukcije bile opasne i nije baš bilo sigurno da li ću se zaustaviti ili neću i da li ću u krivini "izgubiti" balansera čija je hrabrost da visi u krivinama s motora bila mnogo veća od moje za upravljačem. Ali, mladost-ludost.